Pogodan zemljopisni položaj i prirodne osobitosti kao što su blizina rijeke Drave, guste šume i drugo davale su povoljne uvjete za život na području Donjeg Miholjca od paleolita do danas. O tome govore brojni arheološki nalazi, od kojih su najznačajniji Janjevci - Borik s okolicom (ostaci iz neolita), Brdača (srednjovjekovno naselje), Staro groblje (srednjovjekovna gradina), te rudina Maroslavci (ostaci iz neolita).
Naseljavanje područja Donjeg Miholjca pratimo od naseljavanja panonskog plemena Andiezetesa na ovo područje. Nakon njih u ove prostore dolaze Rimljani. Na Ptolomejevoj karti s početka 2.pol. 2.st. nalazi se Mariniana (današnji Donji Miholjac).U prvo vrijeme to naselje bilo je vojna postaja, a s vremenom se oko njega razvija naselje.
U središtu mjesta nalazi se kompleks od dvaju dvoraca obitelji Mailáth.
Stariji, prizemni dvorac, jedna od prvih većih zgrada u Donjem Miholjcu, sagrađena je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau. Zgrada je građena u kasnobaroknom stilu, a bila je i prva koja je u mjestu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četrnaest soba, te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje.
Gradnja novog dvorca počinje 1903. godine nakon posjeta cara Franje Josipa Donjem Miholjcu. Upravitelj miholjačkog imanja grof Ladislav Mailáth gradi ga u engleskom Tudor stilu, koji obiluje brojim istacima, tornjevima, mansardnim prozorima, ali isto tako prostranim terasama i balkonima. Zgrada ima 50 prostorija korisne površine cca 3500 kvadratnih metara. Unutrašnjost je bila uređena grofovim lovačkim trofejima s putovanja po Aziji i Africi. Prizemlje je bilo predviđeno za dnevni boravak, tu su se nalazile zimska i ljetna blagavaonica, glazbena soba, plesna dvorana, biblioteka, te sobe dvorske kancelarije. Sve prostorije obložene su hrastovim oblogama. U potkrovlju su bile sobe za poslugu. Dvorac je imao vlastiti izvor električne energije, vodovod te centralno grijanje uz kombinaciju kaljevih peći i otvorenih kamina.
Godine 1930. grof prodaje dvorac i imanja obitelji Schlesinger, koji mu ostaju vlasnici do 1941. kada su napustili tadašnju kraljevinu Jugoslaviju pred fašističkom okupacijom. Danas je dvorac sjedište donjomiholjačke gradske uprave.