Grad Kutjevo bogate je povijesne baštine. Kutjevo, najveće naselje i sjedište Općine, spominje se više od 770 godina i prepoznaje po, nekad uzoritom, vlastelinstvu, ljudima i glasovitome kutjevačkome vinu, čija tradicija seže do srednjovjekovnoga pa čak i rimskoga doba.
Prvi pisani podaci o Kutjevu potječu iz 13. stoljeća kada redovnici Cisterciti, narodu poznati kao "bijeli fratri", 1232. godine ovdje osnivaju opatiju "Vallis Honesta de Gotho". Iz toga vremena je i čuveni vinski podrum, a u njemu je prema predaji, kameni stol iz doba baruna Trenka i carice Marije Terezije. Ovaj kraj 1536. godine osvajaju Turci, a nakon 150 godina turske vladavine, od 1686. godine, ovdje stoluje plemić Ivan Josip Babić koji 1698. godine, uz suglasnost cara Leopolda, vlastelinstvo predaje redu isusovaca, pod uvjetom da prihodi idu za korist duhovnoga i prosvjetnoga razvoja naroda. U tome vremenu, prihodi vlastelinstva, koje je obuhvaćalo trgovište Kutjevo i 34 sela, omogućili su utemeljenje i razvoj gimnazije u Požegi. Za Kutjevo tada nastaju znakovite urbanističke promjene. Isusovci u manje od dva desetljeća obnavljaju opatiju, grade novu župnu crkvu i barokni dvorac koji dovršavaju 1725. godine, obnavljaju podrum te posebno unapređuju vinogradarstvo i podrumarstvo, a i ostalo gospodarstvo (pokreću se sajmovi te oživljava bačvarski, kožarski, kovački, mlinarski, pekarski i dr. obrti). Gospoštijom Kutjevo isusovci su gospodarili sve do ukidanja reda 1773. godine i to je vrijeme za kojega Kutjevo doživljav veliki napredak.
Nakon isusovaca mijenjali su se različiti vlasnici i upravljači. Posjedom od 1773. do 1882. godine upravlja Ugarska državna komora, odnosno Naukovna zaklada (Fundus Studiorum). U tome vremenu Kutjevo stagnira pa zbog toga 1882. godine Zemaljska vlada raspisuje dražbu za prodaju Kutjevačkoga dobra. Na dražbi ga kupuje obitelj Turković iz Karlovca. Tijekom šezdeset i tri godine (1882. – 1945.) obitelj baruna Turković podigla je Kutjevačko dobro i dovela ga do najvećega procvata. Kutjevo postaje poznato u vinogradarskim i vinarskim krugovima u svijetu. Podižu velike vinograde i voćnjake (plantaža Dragan-lug tada najveća u Europi), dovode stručnu radnu snagu i unapređuju uzgoj vinove loze i podrumarstvo te mijenjaju navike i praksu u poljodjelstv lokalnoga stanovništva.