Valpovo je grad u Hrvatskoj koji administrativno pripada Osječko-baranjskoj županiji. Kroz Valpovo protječe rijeka Karašica koja izvire kod Našica, a ulijeva se u Dravu kod Josipovca. Zapadno nedaleko od Valpova protječe rijeka Vučica, a s sjeveroistočno rijeka Drava
Jedna od najvažnijih valpovačkih kulturno-povijesnih znamenitosti je srednjovjekovno-barokni kompleks dvorca Prandau-Normann koji se nalazi u središtu ovoga slavonskog gradića. Čine ga srednjovjekovna cilindrična kula, pročelna barokno-klasicistička palača, bočna dvorišna krila, kasnogotička barokizirana dvorska kapela Sv. Trojstva i prostrano unutrašnje dvorište. Kompleks valpovačkog dvorca ima izrazitu povijesno-arhitektonsku vrijednost zbog svoje stilske slojevitosti i jedinstvenog spoja srednjovjekovne utvrde i baroknog dvorca. Oko dvorca sačuvan je, danas isušen i djelomično zatrpan, srednjovjekovni obrambeni opkop koji je nekoć štitio Wasserburg Walpo od naprijateljskih napada.
Tu je i barokna župna crkva Bezgrešnog začeća BDM iz prve polovice 18. stoljeća s vrijednim barokno-klasicističkim inventarom. U gradu postoje i kapela Sv. Roka (1796.), te kapela Uzvišenja sv. Križa (1880.) s kalvarijom na gradskom groblju. Uz raskrižja i ceste valpovačkih ulica nalaze se i brojni spomenici tzv. male sakralne arhitekture: Kip sv. Ivana Nepomuka (1725.), kip Bogorodice na Trgu (1900.), kip sv. Florijana (1896.), kapelica Gospe Lurdske (19. st.), kapelica-poklonac sv. Obitelji (1927.), nekoliko fasadnih kapelica-niša, kao i brojna javna raspela.
Valpovo je i grad povijesnih orgulja. U njegovim se crkvama nalaze dva takva vrijedna povijesna glazbala, jedno kasnobarokno-klasicističko i jedno romantičarskih stilskih karakteristika. To su orgulje Caspara Fischera iz 1805. godine u baroknoj župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM i orgulje Josefa Angstera iz 1876. godine u dvorskoj kapeli Sv. Trojstva u sklopu dvorca Prandau-Normann. Oboje su orgulje audiovizualni ures valpovačkih sakralnih objekata i spomenici kulture visoke vrijednosti.
Valpovo je od prve polovice 19., pa sve do II. svjetskog rata bilo poznato i po ljekovitim Valpovačkim toplicama, koje su bile ne samo lječilište, nego i stjecište kulturnog života toga doba. Toplice su također bile omiljeno izletište građana grada Osijeka. Stari vlastelinski gostinjac (1807.), hotel Fortuna u središtu Valpova, nudio je prenoćište i hranu gostima Toplica, a u njemu su organizirane i brojne društvene zabave.